Marijana Konkoli Zdešić 
Igra je značajan pokazatelj razvoja djeteta
Naše učenje o svijetu počinje vrlo rano. Ono što utvrđuje veze između naših živčanih stanica jesu iskustva koja su pozitivna. Ta iskustva se najčešće događaju u interakciji s najbližim članovima obitelji, pa zatim usporedo kroz istraživanje različitih predmeta u našoj okolini. Sigurna i pozitivna iskustva su ono što djetetu pomaže da se osjeća spremno istraživati svoju okolinu. Dijete istražuje kroz najvažniji posao na svijetu – igru. Imajući to na pameti, rečenica „dijete se samo igra“ nikako nije točna niti obuhvaća svu složenost procesa koji se odvija unutar djetetove igre. Ono što čini igru igrom je da je odabrana od strane djeteta, odvija se spontano, opušteno i ima puno varijacija u izvedbi. Dječja pažnja slijedi svoje interese, a najvažnije je upamtiti, da bi se nešto zvalo igrom treba biti odabrano iz nijednog drugog razloga osim da je djetetu interesantno i zabavno.
Igra manifestira poriv koji se dešava unutar djeteta. Djeca najčešće uživaju u igri i traže priliku za igru. To je univerzalno iskustvo. Djeca svih kultura čine isto, razlika koja se uočava je vezana uz igračke kojima raspolažu. Iskra koja će potaknuti maštu može doći iz različitih izvora. Kada bebe počinju doživljavati i istraživati svijet oko sebe one to čine na način da posežu, gledaju, manipuliraju, prebacuju predmet iz ruke u ruku, lupkaju, zveckaju i zagledavaju se u detalje. Zanimljivo je da bebe nove predmete istražuju na način da ih okreću dok poznate predmete prebacuju iz ruke u ruku.
Već tako rano po složenosti različitih shema istraživanja i manipulacije predmetima možemo zaključiti napreduje li dijete u skladu s vršnjacima. Igra je značajan pokazatelj cjelokupnog razvoja djeteta. Svaka dob donosi novu kvalitetu u igri i nove varijacije.
Igra obuhvaća društvenu (kako se igram s drugima) i spoznajnu razinu (igra s predmetima i igračkama). Gledajući sa društvene razine što je dijete starije očekuje se da je igra sve više socijalna i kooperativna. Dok sa spoznajne razine od većeg djeteta očekujemo da u igri ima puno kreativnih elemenata, izmjenu uloga, proigravanje različitih situacija iz svakodnevnog života i svladavanje društvenih igara prema pravilima. Igra dopušta, budući nije cilju usmjerena, isprobavanje različitih vještina i istraživanja vlastiti sposobnosti. Isprobavanjem novih vještina djeca se pripremaju za kasnije učenje, izvršavanje obaveza i izgradnju odnosa s drugim ljudima. Igra poboljšava spoznajni, fizički, socijalni i emotivni razvoj djece. Igrajući se djeca uče o svijetu koji ih okružuje i o sebi.
Svaka podjela igre ne može uvijek obuhvatiti svu složenost i preklapanja koja se dešavaju tijekom razvoja igre. Najčešće u literaturi nalazimo podjelu igre na osnovne faze (način igranja s predmetima i igračkama): istraživačka, funkcionalna, simbolička, konstruktivna i igra s pravilima.
Istraživačka igra (započinje između 2. i 4. mjeseca te traje do otprilike prvog rođendana) – dijete putem svojih osjetila, manipulacijom predmetima i kroz motoričke sheme usložnjava načine istraživanja, no ne pozna još kako predmet funkcionira. Tijekom ove igre djeca trebaju igračke koje su privlačne za osjetila, potiču interes i znatiželju. To mogu biti različiti predmeti koji su taktilno/vizualno zanimljivi, različite posude koje omogućuju vađenje i spremanje pripremljenih materijala (tekstil, loptice i manje posude), dječja ogledala, zvečke i udaraljke.
Funkcionalna igra (započinje najranije sa 9 mjeseci, a traje do 18 mjeseci) – djeca istražuju kako predmeti funkcioniraju, autići se voze, lopta se kotrlja, pokušava piti iz šalice, listati slikovnicu i aktivirati igračku (stiskanje tipki i gumbića). Igračke koje mogu biti korisne su svakako slikovnice, manje igračke za manipulaciju poput autića ili modela životinja, korištenje mehaničkih igrački koje se mogu aktivirati.
Simbolička igra (javlja se od 18 mjeseci pa sve do 4. godine) – dijete uči da može predmetima uz njihovu osnovnu funkciju pridodati neke nove, pa tako neka kockica može postati hrana, avion ili telefon, kroz vrijeme se te igre usložnjavaju, dodaju se izmišljeni elementi, razvijaju različiti scenariji i proigravanje događaja koje su proživjeli, poput odlaska doktoru. Igračke koje su zanimljive u ovoj dobi su svakako modeli kuhinja, kuće za lutke, alati i ostali rekviziti poput nekih dijelova kostima koji mogu potaknuti dječju maštu.
Konstruktivna igra (obuhvaća period od 2. godine i može trajati do 6. godine) uključuje korištenje različitih materijala najčešće kockica kako bi iz toga nastala neka nova kuća, toranj ili vozilo. Igračke koje su tu najzanimljivije su najčešće kockice različitih tekstura, materijala i veličina. Kako bi se dijete dodatno potaknulo na istraživanje novih načina slaganja sklonite upute koje dolaze sa gotovim prijedlozima.
Igre s pravilima (započinju oko 4. godine i nastavljaju se do odrasle dobi) – o dobi ovisi i njihova složenost, ove igre su cilju usmjerene, postoje pravila kojih se treba pridržavati jer inače nemaju svrhu. Natjecateljskog su karaktera zbog čega su zabavne. Ovdje se djeca uče slijediti pravila, prilagođavati i regulirati svoje ponašanje kada igra ne ide u smjeru koji mi želimo.
Igrajmo se!
Autor: Marijana Konkoli Zdešić, edukacijski rehabilitator, specijalist za ranu interevenciju
DugoSelo.INFO / Foto: Mario Kociper